Analiza životne sredine plastike koja se koristi u opremi za zaštitu životne sredine

Primjenjivo okruženje za plastiku u opremi za zaštitu okoliša uglavnom ovisi o otpornosti materijala na koroziju, temperaturnoj otpornosti, mehaničkoj čvrstoći i stvarnim radnim uvjetima opreme. U ekološkim inženjerskim projektima kao što su tretman otpadnih gasova, tretman otpadnih voda, hemijsko prečišćavanje otpadnih voda i transport kiselih/alkalnih medija, plastični materijali se široko koriste zbog svoje male težine, dobre otpornosti na koroziju i lakoće obrade. Na primjer, polipropilen (PP) je pogodan za mnoge tornjeve za čišćenje kiselih/alkalnih otpadnih plinova, spremnike za skladištenje kemikalija i opremu za tretman otpadnih voda, pokazujući dobru prilagodljivost kada su u kontaktu s različitim korozivnim medijima; polivinil hlorid (PVC) se obično koristi u drenažnim cevima, ventilacionim kanalima i nekim sistemima za transport hemijskih medija na niskim temperaturama, ali je njegova temperaturna otpornost i otpornost na udar donekle ograničena; polietilen (PE) ima dobru žilavost i otpornost na udar, što ga čini pogodnim za neke kanalizacijske transportne cjevovode, kontejnere za skladištenje tekućine i vanjske prateće objekte; poliviniliden fluorid (PVDF) ima visoku otpornost na hemijsku koroziju i može se koristiti u nekim visoko korozivnim uslovima koji zahtevaju visoku stabilnost materijala. U praktičnim primjenama, primjenjivi opseg ne može se odrediti samo prema vrsti plastike; također je potrebno analizirati sastav medija, koncentraciju, temperaturu, pritisak i vrijeme kontakta. Naročito kada se tretiraju otopine kiselina i alkalija visoke koncentracije, otpadne vode koje sadrže organska otapala ili složeni industrijski otpadni plinovi, kompatibilnost između materijala i medija treba unaprijed potvrditi kako bi se izbjeglo starenje opreme, deformacija, pucanje ili curenje zbog nepravilnog odabira materijala.

 

Temperatura okoline, opterećenje opreme, vanjska klima i dugotrajni radni uvjeti također direktno utiču na performanse plastike u opremi za zaštitu životne sredine. U radnim okruženjima na visokim temperaturama, neke plastike su sklone omekšavanju, smanjenoj krutosti ili promjenama dimenzija. Stoga, primjenjivi raspon treba odrediti na osnovu dugoročne radne temperature materijala i zahtjeva dizajna opreme, umjesto da se oslanja samo na podatke o kratkoročnoj temperaturnoj otpornosti. Kada se koristi na otvorenom, oprema može biti izložena sunčevoj svjetlosti, kiši, vjetru, pijesku i temperaturnim fluktuacijama tokom dužeg perioda. Neke plastike mogu stariti, postati lomljive ili doživjeti pad svojstava površine zbog ultraljubičastog zračenja. Stoga, materijale otporne na vremenske uvjete treba odabrati na osnovu stvarne situacije ili poduzeti odgovarajuće zaštitne mjere kao što su zasjenjenje, zaštitni premazi i druge odgovarajuće zaštitne mjere. Za opremu za zaštitu životne sredine koja treba da izdrži određeni pritisak, udar ili mehanička opterećenja, čvrstoću, krutost, debljinu i pouzdanost spojeva treba pažljivo razmotriti kako bi se izbjegle deformacije i oštećenja uzrokovana dugotrajnim naprezanjem ili nepravilnom ugradnjom. Nadalje, u scenarijima kao što su bazeni za prečišćavanje otpadnih voda, tornjevi za prečišćavanje izduvnih plinova i oprema za skladištenje kemikalija, treba obratiti pažnju na kompatibilnost između plastike i potpornih komponenti kao što su zaptivke, cijevi i ventili kako bi se osigurao stabilan rad cijelog sistema. Sve u svemu, plastika koja se koristi u opremi za zaštitu životne sredine je pogodna za različite korozivne sredine i konvencionalne industrijske uslove; međutim, njihova efikasnost je usko povezana sa odabirom materijala, kvalitetom proizvodnje, metodama ugradnje i upravljanjem održavanjem. Samo odabirom odgovarajućih materijala na osnovu specifičnih radnih uvjeta i redovnim pregledom površina opreme, zavarenih spojeva, spojnih mjesta i zaptivki može se smanjiti rizik od kvara opreme i produžiti vijek trajanja.